• Škola – učenicima i  roditeljima zadovoljstvo – noviji trendovi u pedagogiji izrazito su humanistički i pobijaju ideju da je učenje muka, strah i poniženje. Svaki strah ima za posljedicu zatvaranje i nemogućnost slobodnog raspolaganja stečenim znanjem. Ovi trendovi naglašavaju da je za učenje vrlo važno da učenik bude slobodan i kreativan i to su temeljne odrednice kojima Škola teži.
  • Škola – sigurno mjesto bez nasilja – veći broj učitelja s obzirom na broj učenika sprječava razvijanje negativnih oblika ponašanja. Poznato je da se nasilna ponašanja najčešće odvijaju na onim mjestima gdje nema odraslih (stubišta, toaleti i sl.). U skladu s tim, svi prostori škole su pod nadzorom dežurnih učitelja. Ista stvar vrijedi i za zaštitu djece od vanjskih negativnih utjecaja. Manji broj djece omogućava da se pažnja učitelja i pedagoga usmjeri na svako dijete pa se značajno smanjuje vjerojatnost da neprihvatljiva ponašanja prođu neopaženo. Također, važno je naglasiti da pedagog ne služi zastrašivanju djece („poslat ću te pedagogu“) već s njima uspostavlja prijateljski odnos, ostvaruje povjerenje te mu se djeca u svakom trenutku mogu obratiti.
  • Škola – bez zvona – smanjuje stres učenicima i učiteljima i povećava fleksibilnost u organiziranju nastave.
  • Razredni odjeli s malim brojem učenika – ova činjenica povećava kvalitetu rada na način da svaki učitelj može pratiti dinamiku grupe kao i to da svaki učenik dobiva dovoljno prostora za sebe unutar razreda. Na taj način nema izolirane ili zanemarene djece.
  • Individualizirani pristup svakom djetetu, tijekom nastave i učenja – svakom učeniku se prilazi individualno, uzimajući u obzir njegove specifičnosti, potrebe, kapacitete i interese i sukladno tome prilagođava se tjedni raspored. Pa tako, ukoliko učenik ima veći interes za pojedini nastavni predmet ili izvannastavnu aktivnost, može npr. dva puta tjedno ići na slobodne aktivnosti dok drugi učenici za to vrijeme mogu učiti matematiku, a treći se primjerice pripremati za natjecanje iz povijesti.
  • Škola kao mjesto za igru i zabavu – budući da djeca u školi provode mnogo vremena, Škola nastoji prepoznati i zadovoljiti potrebu djece za igrom i zabavom. Naravno, ovu potrebu ne shvaćamo olako već tome pristupamo vrlo ozbiljno. Odlasci na igrališta tijekom pauze za ručak, različite igre, slobodne radionice, slavljenje rođendana i nekih manifestacija omogućavaju da se djeca opuste, igraju i budu ono što jesu – djeca.
  • Angažman većeg broja učitelja i stručnih službi u radu s djecom – jača odgojnu komponentu Škole.
  • Učenje engleskog jezika svaki dan po jedan sat od 1. razreda, s pojačanom komunikacijom – budući da su svakodnevno izloženi engleskom jeziku, učenici su sa završenom osnovnom školom potpuno osposobljeni za komunikaciju na engleskom jeziku. Ranim učenjem stranog jezika djeca se oslobađaju straha i srama od pravljenja pogrešaka te na taj način izgrađuju svoje samopouzdanje.
  • Učenje njemačkog, talijanskog ili francuskog jezika od drugog razreda – djeca u ranoj dobi posjeduju predispozicije za točnije usvajanje izgovora i naglaska ciljanog stranog jezika. U nižim razredima učenici nastavu stranog jezika ne doživljavaju kao napor jer se gradivo usvaja kroz igru, pjesmu i ponavljanje. Na taj način grade temelje na kojima kasnije lakše usvajaju i svladavaju gradivo u višim razredima.
  • Nastava informatike od 1. razreda – budućnost je u informatičkoj pismenosti, a s obzirom da i predškolci dolaze u dodir s kompjuterom, pametnim telefonom i sličnim uređajima uočili smo potrebu da ih se što ranije nauči pravilnom korištenju tih uređaja. Isto tako uči ih se o opasnostima kojima mogu biti izloženi na društvenim mrežama kako bi se znali zaštiti. Program informatike prilagođen je njihovom uzrastu i omogućava im da kroz igru i zabavu nauče kako koristiti kompjuter na siguran način.
  • TZK s profesorom kineziologije od 1. razreda – kineziolog je osoba educirana za organizaciju i provedbu sata tjelesne i zdravstvene kulture. Provedba sata TZK podrazumijeva demonstraciju motoričkih znanja (kolut naprijed, stoj na rukama itd.), asistenciju prilikom izvođenja istih elemenata i ispravljanje biomehaničkih kretnji prilikom izvođenja elemenata. Kineziolog je educiran po pitanju senzibilnih faza rasta i razvoja djeteta u motoričkim osobinama i sposobnostima, te zna kada, kako i u kojo mjeri podvrgnuti djecu fizičkim naporima. Osnovni cilj tjelesne i zdravstvene kulture je osposobiti učenike za primjenu teorijskih i motoričkih znanja koja omogućuju samostalno cjeloživotno tjelesno vježbanje radi veće kvalitete življenja. Taj cilj samostalnog cjeloživotnog tjelesnog vježbanja se može ostvariti ako dijete vidi isti takav stil života u osobi koja ih usmjerava ka tom cilju, a to mogu vidjeti u kineziolozima.
  • Veći broj izvannastavnih aktivnosti formiranih prema interesima djece – šahovska sekcija, plesna sekcija, kiparska radionica, glazbena sekcija, ekološka radionica, pedagoška radionica, enigmatika i mnoge druge.
  • Nastava, učenje i igra se odvijaju u školi i na terenu ( u prirodi, kulturno umjetničkim i sportskim ustanovama)
  • Cjelodnevni boravak djece od 8 do 16 sati – velika pomoć roditeljima kojima suvremeni način života i poslovne obaveze onemogućavaju provođenje vremena s djecom u jutarnjim satima. Učenici školu percipiraju kao svoj drugi dom, a ne samo kao mjesto stjecanja znanja. Osim toga i sam proces učenja postaje zanimljiviji u kombinaciji s izvannastavnim aktivnostima. U konačnici, škola tako postaje mjesto zanimljivog i zabavnog učenja, gdje su učenici potpuno zbrinuti tijekom cijelog radnog dana što je ujedno i najbolja prevencija nepoželjnih oblika ponašanja kod djece.
  • Dnevno su osigurana tri obroka ( doručak, međuobrok i ručak) o kojima se brine osoblje školske kuhinje – da bi što lakše podnijeli višesatno sjedenje u klupama, marljivo učili, ali i bili koncentrirani, za školarce je iznimno važna prehrana.
  • Radni dan započinje jutarnjom tjelovježbom -jedna od niza kvalitetnih Hipokratovih rečenica glasi: “Svi dijelovi tijela koji su u funkciji, ako se primjereno koriste i vježbaju radom, dobro se razvijaju, ostaju zdravi i stare sporo, ali ako nisu u uporabi, postaju skloni bolesti, zaostaju u rastu i brzo stare.” Svakodnevnim provođenjem jednostavne sportske aktivnosti kod djece se razvija ljubav prema zdravom načinu života.
  • Knjige se ne nose kući, već ostaju u školi – jedan od prioriteta škole je i to da učenik u radnom vremenu obavi sve školske zadatke. To znači da se tijekom radnog dana (prema rasporedu sati) organiziraju satovi učenja i rad na otklanjanju poteškoća u praćenju nastave. Potiče se samostalni rad učenika pri rješavanju danih zadataka za vježbu. U taj proces intenzivno se uključuje pedagoginja i učitelji prema rasporedu.